Pozornica mog života...
petak, 14.09.2012.
Tanka je linija između mržnje i ljubavi... A ja ne znam na kojoj sam strani...
|
Ne znam što je to sa mnom... I zbog čega me još uvijek pogodi kad te vidim... Srce mi pobjegne u pete i boli me jako što se ne pozdravimo... Inače jaka, bar na oko svima, slomim se one sekunde kad ti se maknem iz vida, da ne primjetiš da još uvijek zaplačem zbog tebe... Imaš novu curu... I to me pogodilo... Više nego je trebalo... Iako se ja od tebe viđam s njih toliko da mi je nekad teško ih popamtiti... Odustala sam od ljubavi i romantičnih aluzija... I moram priznati da čak i kad sam s nekim od tih drugih tijela, padneš mi na pamet... I dalje mi svaki dan prođeš kroz glavu... I dalje me boli... Da, istina je da možda i nismo nekom sa strane bili spojiv par, s puno zajedničkih stvari... Ali ubija me činjenica da si ti prvi ikad u mom životu kojem sam dala sve od sebe... Potpuno... I istina je da sam i ja malo kriva za raspad sistema... Bila sam preopterećena svojim poslom i možda sam previše pričala o poslu, ali nije istina da si znao o mom poslu više nego o meni... Odnosno, možda i je, ali nikad me nisi pitao ništa o meni... O mojim stavovima, snovima, bivšim vezama ili ljubavima... Rekla bih ti da ljubavi nije bilo, osim D, ali je to bila drugačija veza od ove naše... I kad to usporedim, tebe sam voljela (možda još volim) intenzivnije i jače i najgore je što si mi ti to dopustio... Istina je da nisam anđeo, ali sam, kako pjesma jedna kaže, zbog tebe stavila bijela krila i nadala se da će to značiti bar toliko da mi ne lažeš kad si me ostavljao... Nije značilo ništa... Tako si hladno presjekao sve veze i kontakte i maknuo se... Reći ćeš možda da sam ja to napravila, nisam dragi, onog trena kad sam te vidjela s drugom prepuklo mi je srce... I nije bilo povratka... Istina je da sam ja isto bila s nekim drugim tu večer... I ne trebam niti želim opravdanje... Ali bilo mi je dobro i bilo mi je lakše... Nisam mislila na tebe tih par bijednih trenutaka... Nisam plakala, smijala sam se... A rekao da nisi za vezu, da ti se ne da biti ni sa kim i da je sa mnom sve uredu... Najbjednija izlika ikad... Da si bar došao i rekao istinu... Da si bar rekao da si našao neku drugu ili da želiš biti s više njih, a da te savjest ne peče... Čak štoviše, uvjeravam se da me nisi varao, ali sve upućuje na to da jesi... Neka imaš drugu curu... I neka si sretan, ako jesi... I ako te ja nisam mogla učiniti sretnim, drago mi je da ona to čini... I ako se oko mene nikad nisi ni pokušao potruditi, nadam se da se oko nje trudiš... Ako ti to uopće znaš... Najviše od svega boli to što se ne pozdravljamo... Ne u smislu da mi nešto znači kad si kažemo bok... Ne u smislu da imam nešto od toga... Nikad ni s jednim bivšim nisam došla do situacije da se ne pozdravimo... To mi je tako žalosno da nemam opisa za to... Žalosno je što sam s nekim pola godine djelila svoj život, viđala se, davala sebe, dušom i tijelom, a sad... Sad se i ne pozdravljamo i pravimo se kao da se nikad ni upoznali nismo... I kao da te nije bilo u mom životu, kao ni mene u tvom... To ti jako jako zamjeram, činjenicu da si našu, po meni, prekrasnu vezu, koja mi je u pamćenju trebala ostati kao takva, doveo do ovoga sad... I do toga da ja još plačem kad te vidim, i da mi se noge sjeku i da te u isto vrijeme poželim zagrliti i ošamariti... Tanka je linija između mržnje i ljubavi... A ja ne znam na kojoj sam strani... |
- 11:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Welcome to the show...
Ja: Loo Laendon * 23 and proud of it * vodenjak * ovisna o nikotinu * ovisna o ljubavi * ovisna o fantazijama * ovisna o sarkazmu života * love myself the way I am NOONE ++++++++++++ ČITAM I UŽIVAM U: STENJATI I VRIŠTATI MAZA LADY DOUBLE DEALER DAILY MINEFIELD LA LUNA +++++++++++++ |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||